Novi sindikalni aktivisti susreću se s novim izazovima, koji su u ne tako davnoj prošlosti bili nemogući ili vrlo rijetki. Na primjer, kašnjenje plaće ili nije postojalo ili se rješavalo prioritetno uz potporu šire društvene zajednice. Stečajevi, zatvaranje starih i otvaranje novih tvrtki kako bi se izbjeglo plaćanje obveza prema radnicima i drugim vjerovnicima, onemogućivanje ili barem otežavanje sindikalnog organiziranja nisu bili važni problemi za sindikaliste na našim prostorima prije 1990. godine. Istodobno, došlo je i do pada sindikalne organiziranosti, kao i do dodatnog slabljenja sindikalnog pokreta uzrokovanog podjelama i usitnjavanjem sindikata. Jedna od posljedica takvih trendova je bitno manje izdvajanje za edukaciju novih sindikalnih aktivista, kao i za izdavačku djelatnost sindikata.
