„Sudbinu Marxa u postsocijalističkom periodu karakterizira gotovo potpuni izostanak recepcije. Umjesto kritičke konfrontacije, sveden je na puku teorijsku glasinu. Ako se njegovo ime i evociralo, to se u pravilu činilo samo kako bi ga se već u sljedećem koraku diskvalificiralo, i to gotovo uvijek preko različitih, historijski s Marxovim imenom asociranih instanci »posredovanja«. Prva, ili barem po očiglednosti svojih političkih učinaka najupadljivija, asocijacija je Marxova imena s potonulim projektom historijskog socijalizma.“
