Ljudi možda žive u antropocenu, ali ih to ne dotiče na isti način. Kako bi antropocen izgledao da istraživači, umjesto portage za njegovim ostacima u geosferi, tragove traže u organosferi, u ekologijama ljudi isprepletenih s okolinom? Posmatrajući tu utjelovljenu stratigrafiju moći i toksičnosti, otkrivamo ne antropocen nego otpadocen. Nametanje otpadnih odnosa subalternim, ljudskim i više-nego-ljudskim zajednicama implicira konstrukciju toksičnih ekologija, sačinjenih od tvari I narativa koji zagađuju. I dok je svaki trag takvih otpadnih odnosa sistematski izbrisan iz službenih izvještaja, u tkivu, u krvi i ćelijama ispisuje se druga vrsta price. Krećući se između Napulja (Italija) i Agbogbloshie (Gana), naučne fantastike i izbijanja epidemije, ova knjiga će svoje čitaoce i čitateljice povesti u probavni trakt otpadocena, ali će I ukazati na prakse podruštavljanja koje ga demontiraju.
Orginalno izdanje: Cambridge University Press Prijevod na B/H/S: Selma Tobudić Edicija “Buna”
Urednik: Damir Arsenijević
ISBN: 978-9926-8852-1-2
Ključne riječi: antropocen, kapitalizam, podruštavljanje, toksičnost, otpad.