Četvrto izdanje Tendencije ujedno je i prvo posvećeno domaćem likovnom kritičaru koji je svoj trag ostavio upravo u povijesti tendenciozne umjetnosti. Reflektirajući razvitak europske moderne na ‹periferiji civilizacije, bez jačih likovnih tradicija›, kako je definirao poziciju i uvjete razvoja hrvatske međuratne umjetnosti, Đuro Tiljak interpretira je iz historijsko-materijalističke perspektive. […] Revalorizirajući kanon moderne umjetnost, taj moskovski i pariški đak svoje pero brusi u jeku sukoba na književnoj ljevici. Iako se u tom sukobu našao na strani socijalne literature, zagovarajući zaključke glasovite Druge konferencije Međunarodnog udruženja revolucionarnih pisaca, njegov stav o internacionalizaciji sovjetske likovnosti, posebice odnos prema socijalističkom realizmu, bio je više fluidan i promjenjiv nego tvrd i dogmatski.
[…] Kako bismo otvorili prostor za revalorizaciju njegovog kritičarskog rada i proširili historizaciju njegova «slučaja», ovim izdanjem dokumentiramo gotovo cjelokupni Tiljkov publicistički rad. Njegove kritike i studije dosad razbacane po književnim i naučno-umjetničkim časopisima iz međuraća po prvi su put ukoričene u jednom izdanju, a neki su prilozi — transkripti rukopisa i stenograma — i objavljeni po prvi put.
Đuro Tiljak (1895-1965), književni kritičar i propagator socijalno angažirane umjetnosti. Član Udruženja umjetnika «Zemlja», urednik časopisa Kultura, redoviti suradnik Književnika i drugih ljevičarskih glasila međuratnog razdoblja. Partizan i član likovnog odjela agitpropa, vijećnik AVNOJ-a i ZAVNOH-a, organizator izložbe umjetnika partizana u oslobođenom Šibeniku u veljači 1945., profesor i prorektor Akademije likovnih umjetnosti te prvi poratni predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske.