Husinska buna

Damir Arsenijević je redovni profesor anglo-američkih književnih i kulturalnih studija na Univerzitetu u Tuzli i psihoanalitičar u treningu pri lakanovskoj školi psihoanalize u San Franciscu. U svojim teorijskim, umjetničkim i psihonalitičkim intervencijama razmatra vezu nasilja, kapitala i transgeneracijske traume. Osnivač je Radničkog univerziteta, platforme za društveno samoobrazovanje, kao i antifašisticke organizacije Front slobode, koja čuva i nastavlja tradiciju antifašističkog glasila utemeljnog u NOB-u 1943. Pokrenuo je Psihoanalitički seminar Tuzla, u kojem se okupjlaju psihoanalitičari, teoretičari, umjetnici, kustosi i aktivisti i rade na nesvjesnom antifašizma. Početkom 2019, pokrenuo je radnu grupu «Zemlja, voda, zrak» u kojoj mladi mogu artikulisati i materijalizovati zahtjeve za ekološkom pravdom u Bosni i Hercegovini. Grupa ima svoju online platformu zemljavodazrak.com | Jasmina Husanović (Husanović-Pehar) je vanredni profesor kulturalnih studija na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina i prodekan Kulturalnih studija. Doktorirala je 2003. na odsjeku za međunarodnu politiku pri Univerzitetu u Velsu, Aberystwyth, Ujedinjeno Kraljevstvo sa doktorskim radom «Preoblikovanje političe zajednice i emancipatorne politike: Refleksije o Bosni». U svom istraživanju se bavi sa kulturalnom i političkom teorijom i praksom u suočavanju sa politikama svjedočenja, jednakosti i solidarnosti, upravljanjem života i kulturom traume kao i emancipatornim politikama sa fokusom na presjek javnih prostora kulturalne produkcije i produkcije znanja (kritičke pedagogije u umjetnosti, obrazovanju i aktivizmu). Radove na ove teme je objavljivala širom post-jugoslavenske regije i šire, a isti se sastoje od monografije, dva urednička rada i brojne akademske članke. Angažovana je u obrazovanju, pisanju i istraživačkim inicijativama i platformama regionalno i internacionalno na temama sjećanja, traume, nasilja, solidarnosti i društvene pravde. U poslijednje tri decenije aktivno je bila uključena u društveno-političkim borbama i inicijativama u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji boreći se protiv nasilja i nejednakosti. Članica je Radničkog univerziteta u Tuzli koji je jedna od platforma Fronta slobode od njegovog začetka | Nebojša Jovanović je asistent na Odsjeku produkcija i menadžment u scenskim umjetnostima, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo. Doktorirao s tezom «Rod i seksualnost u jugoslavenskom klasičnom filmu, 1947-1962», na Central European University u Budimpešti. Uredio je monografiju Hajrudin Krvavac (ASU Sarajevo, 2019), a njegov istraživački i teorijski rad o historiji jugoslavenske i bosanskohercegovačke kinematografije ilustriraju i poglavlja u zbornicima poput Retracing Images: Visual Culture after Yugoslavia (ur. Daniel Šuber and Slobodan Karamanić, Brill, 2012), Partisans in Yugoslavia: Literature, Film and Visual Culture (ur. Miranda Jakiša, Nikica Gilić, Transcript Verlag, 2015), i The Cinematic Bodies of Eastern Europe and Russia: Between Pain and Pleasure (ur. Ewa Mazierska, Matilda Mroz, and Elzbieta Ostrowska, Edinburg University Press, 2016), kao i njegovi prilozi u časopisima kao što su Hrvatski filmski ljetopis, KINO!, KinoKultura, Sineast,  Studies in Eastern European Cinema, i dr. | Ana Vujković-Šakanović iz Šapca, SR Jugoslavija, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju. Upisala 2011. godine Filozofski fakultet u Beogradu, odsek istorija, koji završava 2015. godine sa prosekom 9,87, kao najbolja u generaciji. Diplomirala na katedri Istorija Jugoslavije, sa temom «Reklame u listu Šabački glasnik 1921-1941». Master studije istorije upisala sam na istom odseku i završila ih 2016. godine sa prosekom 10,00. Upisala sam doktorske studije na odseku za istoriju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 2016/17. godinu kao stipendista Ministarstva za nauku. Kao doktorand stipendista, raspoređena sam na projektu Vojvođanski prostor u kontekstu evropske istorije | Dino Šakanović, rođen u Dubrovniku. Osnovnu i srednju školu završio u Orašju, Bosna i Hercegovina. Školovanje nastavio 2011. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli na odsjeku za historiju. Diplomirao 2015. godine s prosječnom ocjenom 9,05 kao najbolji u generaciji. Školovanje nastavlja na istom fakultetu upisivanjem magistarskih studija koje završava odbranom teze «Industrija Tuzle u vremenu tranzicije (1988-2008)». Kao historičar proučava suvremenu historiju, tranziciju, industriju u tranziciji, radništvo kroz tranziciju, emancipaciju bosanskohercegovačke žene u komunizmu, kulturu sjećanja na žrtve rata u Tuzli, religiju u ratnoj Tuzli i druge teme iz bliske prošlosti. Blisko proučava proces prelaska sa samoupravnog socijalizma kao jedinstvenog društveno-ekonomskog modela na model kapitalističke privrede i sve posljedice koje je ta tranzicija donijela. Sudjelovao na više domaćih i međunarodnih naučnih konferencija ka na primjer «Narativi i politička istina u kontekstu humanistike» na kojoj sam učestvovao s radom «Sukob srpa i čekića u Tuzli: Kriza 1980-ih iz perspektive lokalne zajednice» te konferenciju «Socijalizam i Jugoslavija u različitim kulturama sjećanja: društvo, kultura i nauka» na kojoj je učestvovao s radom «Jugoslavenska industrija između mita i stvarnosti» | Enes S. Omerović, doktor historijskih nauka, naučni saradnik za modernu historiju u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao, magistrirao i doktorirao o temama iz savremene bosanskohercegovačke historije. Polja istraživačkog interesovanja su mu političko nasilje, nacionalne manjine, marginalne skupine, ekološka historija. Od 2008. godine radi u Institutu za historiju u Sarajevu, gdje je objavio knjigu Političko nasilje u Bosni i Hercegovini (1918-1921), a autor je i više članaka, prikaza, eseja u stručnoj periodici u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Učestvovao je na više naučnih skupova i konferencija, urednik je tri knjige i dva zbornika radova te je radio kao istraživač-saradnik na projektima koji su finansirani od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke te Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, kao što su «Represija i političko nasilje u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1996. godine», «Velike poplave u Bosni i Hercegovini tokom XX stoljeća» i «Razbojništvo i pobuna na prostoru Bosne i Hercegovine kroz historiju». Voditelj je projekta Sarajevo – centar ili periferija?  koji se trenutno realizira uz finansijsku podršku Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Radove je objavljivao na bosanskom i poljskom jeziku. Član je i sekretar Udruženja za modernu historiju | Dino Dupanović, magistar historije. Studij historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakultetaUniverziteta u Sarajevu upisao je 2009. godine, a okončao 2015. odbranom završnog diplomskog rada o temi Posljedice zemljotresa u Bosanskoj Krajini 1969. godine. Trenutno pohađa doktorski studij iz Historije Bosne i Hercegovine u 19. i 20. stoljeću na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. U sklopu doktorskog studija obrađuje temu Bihaćka krajina 1941-1942. u kulturi sjećanja. Kao student iskazivao je interes za istraživanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini 20. stoljeća, s naglaskom na pojedina pitanja iz historije Bosanske Krajine u drugoj polovini 20. stoljeća. Učestvovao je na višemeđunarodnih i domaćih, naučnih skupova, konferencija i doktorskih radionica. Objavio je nekoliko stručnih i naučnih radova, kao i veći broj prikaza, objavljivao je u Bosni i Hercegovini i regionu. Promotor je nekoliko publikacija iz oblasti historije. Član je stručnog tima za pisanje Monografije Grada Bihać. Jedan je od osnivača Kluba studenata historije ISHA Sarajevo, a jedno vrijeme obavljao je i funkciju potpredsjednika. Također, jedan je od osnivača Udruženja historičara Veritas historiae, čiji je i trenutni predsjednik. Od 2019. godine radi u JU MuzejUnsko-sanskog kantona kao voditelj historijskog odjeljenja | Šejla Šehabović, rođena u Tuzli. Diplomirala i magistrirala je na Univerzitetu u Tuzli. Objavila je između ostalog slijedeće knjige: Nőnem, többes szám, Ex Libris, Budapest (2012) –  translation from Bosnian to Hungarian by Viktória Radics; Opowieści, rodzaj żeński, liczba mnoga, Ad Publik Warszawa, (2012); Make up, Ad Publik, Warszawa, (2012); Car Trojan ma kozie uszy, Kraków, Maximum (2011) – translation from Bosnian to Polish by Agnieszka Żuchowska-Arendt; Priče, ženski rod, množina (2007), Nezavisne novine, Banjaluka; Car Trojan ima kozije uši (2005), Zoro, Zagreb/Sarajevo Make up (2004), Zoro, Zagreb/Sarajevo. Osvojila je nekoliko književnih nagrada i rezidencija. Trenutno radi kao direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu | Ferida Duraković, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prvu zbirku poezije Bal po maskama objavila 1977. i za nju dobila Nagradu Književne omladine BiH i Nagradu Svjetlosti za najbolju prvu knjigu mladog autora. Objavila 17 knjiga poezije, proze, književnosti za djecu, prevoda s engleskog i kolumni, između ostalih knjige poezije Mala noćna svjetiljka, Oči koje me gledaju, Srce tame, Pohvala drvetu, Kao kiša u japanskim filmovima. Objavila knjigu kolumni i eseja Pokret otpora 2013. Piše i knjige za djecu: Još jedna bajka o ruži, Mikijeva i Amilina abeceda, Vjetrov prijatelj, Mrak čudak. Objavila knjige izabranih pjesama u Bugarskoj (Dolga e nošta), Italiji (Si paga con la vita), SAD (Heart of Dakness) i Poljskoj (Serce ciemnošci). Dobila nagradu Fund for Free Expression USA 1993,  Nagradu Vasyl Stus Freedom-to-Write  PEN New England, SAD 1999, Nagradu BH Radija 1 za najbolju anonimnu radio-igru 2015, te Nagradu za najbolju priču za djecu manifestacije Ćopićevim stazama djetinjstva 2018. Nominirana za nagradu  Astrid Lindgren za knjigu Amilina i Mikijeva abeceda 2012. Radila kao profesorica maternjeg jezika, urednica, lektorica, a kao izvršna direktorica PEN Centra BiH od 1992. do 2013. godine, kad je umirovljena prije vremena. Živi s mužem, kćerkom i mačkama u Sarajevu | Boris Stapić, rođen  u Sarajevu 1977. Završio Zagrebački ŠPUD i pohađao ALU Sarajevo. Od 2004. radio za mnogobrojne agencije u BiH: Mc Cann Sarajevo, Fabrika i dr. a samostalno i za BH Poštu na poslovima grafičkog dizajnera i Art direktora. Od 2007. u produkcijskoj kući Prime Time radio na poslovima storyboardera i production designera na projektima dokumentarnih, kratkometražnih animiranih i dugometražnom animiranom projektu “Birds Like Us” u koprodukciji sa turskom TRT televizijom. Od 2014. osnovao TripleClaim Game Collective studio za izradu aplikacija i kompjuterskih igrica za domaće i strano tržište. Od 2017. radi naslovnice za izdavačku kuću Buybook Sarajevo.