3k: kapital, klasa, kritika
god. 7, br. 7, 2021.
Prijetnja klimatskih promjena ključni je izazov epohe u kojoj živimo. Iako je ta izjava u širim javnim debatama sve manje kontroverzna, političke reakcije izostaju ili se zadržavaju na razinama koje znanstvenici nazivaju u najboljem slučaju kozmetičkim. Svim deklamacijama dobre volje unatoč, razina emisija CO2 ne samo da se ne smanjuju, nego i dalje iz godine u godinu rastu (uz privremeni pad rasta za vrijeme kovid lockdowna). Globalni konsenzus, ispostavlja se, predstavlja prije svega retorički ustupak, bez stvarnih učinaka na razini politika. Ni proliferacija prijedloga za Green New Deal-ove na lijevo-zelenom političkom spektru tome ne proturječi, jer njihova implementacija još uvijek nigdje nije ozbiljno razmotrena. A sve i da se već sutra počinju provoditi u djelo, upitno je bi li postigli proklamirani cilj skretanja s puta prema klimatskoj katastrofi.
Donedavno, i marksizmu se uobičavalo dijagnosticirati sljepoću za ekološku problematiku. I samog Marxa se redovito optuživalo za prometejski, instrumentalistički odnos prema prirodi, a istaknute figure historijske ljevice poput Lenjina i Gramscija su s neskrivenom fascinacijom pisali o američkom fordizmu i u njemu vidjeli model za socijalističku proizvodnju. No najkasnije od prijelaza u novo tisućljeće svjedočimo konačnoj konsolidaciji ekološkog marksizma kao propulzivne i utjecajne struje unutar suvremenog marksizma. Marx and Nature Paula Burketta iz 1999. i Marx’s Ecology Johna Bellamyja Fostera iz 2000. danas se već mogu smatrati klasicima reevaluacije Marxove relevantnosti za ekološku problematiku. Recentnije, tom popisu možemo dodati i knjigu Koheia Saitoa Karl Marx’s Ecosocialism: Capital, Nature and the Unfinished Critique of Political Economy iz 2017. godine.
Ovim tematom regionalnim čitateljima želimo predstaviti neke linije argumentacije iz recentnijih rasprava oko ekoloških pitanja iz eksplicitno ekološko-marksističke perspektive. Ograničeni prostorni okvir unaprijed je isključio svake pretenzije na iscrpnost ili reprezentativnost. U selekciji smo se stoga rukovodili nastojanjem da se pokrije relativno širok raspon tema, a ne antologijskim ambicijama. Pored toga, umjesto uže filoloških rasprava o razvoju Marxove (i marksističke) ekološke misli, prednost smo davali tekstovima koji se politički neposrednije dotiču akutnih pitanja o alternativama fosilnoj ekonomiji i mogućnostima, ali i preprekama, artikulacije klasne borbe s ekološkom transformacijom.
*
Sadržaj:
Kapitalizam i ekologija
Uvod
John Bellamy Foster: Veliki kapitalistički klimakterij: marksizam i „promjena sistema, ne promjena klime“
Andreas Malm: Dugi valovi fosilnog razvoja: periodiziranje energije i kapitala
Markus Wissen: Između neofosilizma i „zelene ekonomije“: razvojne tendencije globalnog energetskog režima
Bernd Röttger i Markus Wissen: Ekološka klasna borba
Tone Smith: Koliko je radikalan Zeleni New Deal?
Društveni oblici proizvodnje bogatstva
Uvod
Toni Prug: Uloga određenih apstrakcija i društvenih oblika u analizi proizvodnje bogatstva
Recenzije:
Marko Kostanić: Aaron Benanav, Automation and the Future of Work
Matea Grgurinović: Ozren Biti i Reana Senjković, ur., Transformacija rada: Narativi, prakse, režimi
Irena Pejić: Marko Grdešić, The Shape of Populism: Serbia before the dissolution of Yugoslavia
Karolina Leaković: Goran Musić, Making and Breaking the Yugoslav Working Class: The Story of Two Self-Managed Factories
Matej Ivušić: Stefan Gužvica, Prije Tita: Frakcijske borbe u Komunističkoj partiji Jugoslavije 1936-1940.
